nàlaziti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàlazīm, 3. l. mn. nàlazē, imp. nàlazi, aor. nàlazih, imperf. nàlažāh, prid. r. nàlazio, prid. t. nàlažen 1. tražeći otkrivati što izgubljeno ili zaboravljeno [~ ključeve]; sin. pronalaziti; ant. gubiti, zametati² 2. tražeći otkriti što novo ili nepoznato [~ mjesta na zemljovidu; ~ podatke u knjizi]; sin. pronalaziti 3. nastojati spoznavati ono što se ne vidi ili ne zna [~ način; ~ rješenje]; sin. domišljati se, pronalaziti 4. truditi se da tko što dobije [~ posao; ~ stan]; sin. pronalaziti • nàlaziti se povr. 1. biti na kojemu mjestu, zauzimati koje mjesto ili prostor [~ se u razredu] 2. viđati se s kim prema dogovoru [~ se ispred škole; ~ se s prijateljicama; ~ se sa starim znancima]; sin. sastajati se 3. postizati zadovoljstvo u čemu [~ se u novome poslu]; vidski paranjak: naći

nàlaznica

im. ž. G nàlaznicē; mn. N nàlaznice, G nàlaznīcā žena koja je pronašla što izgubljeno [poštena ~]

nàlazničin

prid. G nàlazničina; ž. nàlazničina, s. nàlazničino koji pripada nalaznici

nàlaznīk

im. m. G nàlaznīka, V nàlaznīče; mn. N nàlaznīci, G nàlaznīkā osoba koja je pronašla što izgubljeno [pošteni ~]

nàlažēnje

im. s. G nàlažēnja 1. otkrivanje onoga što je bilo izgubljeno ili zaboravljeno; sin. pronalaženje; ant. gubljenje, zametanje² 2. otkrivanje čega novoga ili nepoznatoga 3. svjesno spoznavanje čega 4. nastojanje da tko što dobije 5. zauzimanje kojega mjesta ili prostora 6. sretanje s kim prema dogovoru; sin. sastajanje 7. spoznavanje samoga sebe, postizanje zadovoljstva u čemu

nàleći

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. nàlegnēm, 3. l. mn. nàlegnū, imp. nàlegni, aor. nàlegoh, prid. r. nàlegao, pril. p. nàlegāvši 1. težinom vlastita tijela ili kakvom drugom silom uprijeti o što [~ na držak]; vidski parnjak: nalijegati 2. dobro prionuti ili sjesti na što ili uza što [Poklopac je nalegao na okno.]; vidski parnjak: nalijegati 3. pren. obaviti sa svih strana, u potpunosti prekriti [Magla je nalegla na grad.]; sin. spustiti se v. pod spustiti

nálet

im. m. G náleta; mn. N náleti, G nálētā 1. nailazak ili napad u letu [~ vojnih zrakoplova] 2. udar u velikoj brzini [~ vjetra] 3. pren. provala snažnih osjećaja [~ ljubomore; ~ mržnje]

nalètjeti

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. nàletīm, 3. l. mn. nàletē, imp. nalèti, aor. nalètjeh, prid. r. m. nalètio, ž. nalètjela, s. nalètjelo, mn. nalètjeli 1. neočekivano naići na koga ili što [~ na staroga prijatelja]; vidski parnjak: nalijetati 2. neočekivano se susresti s čim [~ na neprilike]; vidski parnjak: nalijetati 3. u velikoj brzini naići na prepreku [Automobil je naletio na pješaka.]; vidski parnjak: nalijetati • nalètjeti se povr. mnogo letjeti, zasititi se letenja

nálīčje

im. s. G nálīčja; mn. N nálīčja, G nálīčjā 1. stražnja, obratna strana čega [~ kovanice; ~ tkanine; ~ zgrade]; sin. leđa pren.; ant. lice 2. pren. skrivena strana čega [~ istine] ♦ lice i ~, usp. lice

nalijégānje

im. s. G nalijégānja proces u kojemu što na što naliježe

nalijégati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. nàlijēžēm, 3. l. mn. nàlijēžū, imp. nalijéži, aor. nalijégah, imperf. nàlijēgāh, prid. r. nalijégao 1. težinom vlastita tijela ili kakvom drugom silom upirati o što [~ na držak] 2. dobro prianjati ili sjedati na što ili uza što [Poklopac naliježe na okno.]; vidski paranjak: naleći

nalijépiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàlijēpīm, 3. l. mn. nàlijēpē, imp. nalijépi, aor. nalijépih, prid. r. nalijépio, prid. t. nàlijēpljen pričvrstiti što ljepilom ili kakvom ljepljivom tvari [~ plakat na zid; ~ marku]; sin. prilijepiti, zalijepiti; ant. odlijepiti

nalijétati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. nàlijēćēm, 3. l. mn. nàlijēćū, imp. nalijéći, aor. nalijétah, imperf. nàlijētāh, prid. r. nalijétao 1. neočekivano nailaziti na koga ili što [stalno ~ na prijatelje] 2. neočekivano se susretati s čim [neprekidno ~ na neprilike] 3. u velikoj brzini nailaziti na prepreku [Automobili često nalijeću na pješake.]; vidski paranjak: naletjeti

nalijévati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàlijēvām, 3. l. mn. nalijévajū, imp. nàlijēvāj, aor. nalijévah, imperf. nàlijēvāh, prid. r. nalijévao, prid. t. nàlijēvān lijevajući stavljati što tekuće u kakvu posudu [~ vino u bačvu]; sin. ulijevati; ant. istakati, izlijevati; vidski parnjak: naliti

nȁlijēvo

pril. na lijevu stranu [Skreni ~.]; sin. lijevo; ant. desno, nadesno

nálik

prid. neskl.  biti ~ na koga/što podsjećati izgledom na koga ili što, biti poput koga ili čega; sin. biti sličan komu v. pod sličan, nalikovati, sličiti

nálikovati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. nálikujēm, 3. l. mn. nálikujū, imp. nálikūj, aor. nálikovah, imperf. nálikovāh, prid. r. nálikovao podsjećati izgledom na koga ili što, biti poput koga ili čega [~ na oca]; sin. biti nalik na koga v. pod nalik, biti sličan komu v. pod sličan, sličiti

nàliti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nȁlijēm, 3. l. mn. nȁlijū, imp. nàlīj, aor. nàlih, prid. r. m. nȁlio, ž. nȁlīla, s. nȁlīlo, mn. nȁlīli, prid. t. nalìven lijevajući staviti što tekuće u kakvu posudu [~ vodu u vrč]; sin. uliti; ant. istočiti, izliti; vidski parnjak: nalijevati

nalivpèro

im. s. G nalivpèra; mn. N nalivpèra, G nalivpérā pisaljka koja se puni tintom

nálog

im. m. G náloga; mn. N nálozi, G nálōgā 1. zahtjev da se što provede; sin. (diktat), naredba, zapovijed 2. dokument kojim se zahtijeva da se što provede [~ za isplatu; putni ~]

nalogodávac

im. m. G nalogodávca, V nȁlogodāvče; mn. N nalogodávci, G nalogòdāvācā osoba koja što nalaže

nalogodávčev

prid. G nalogodávčeva; ž. nalogodávčeva, s. nalogodávčevo koji pripada nalogodavcu

nalogòdāvka

im. ž. G nalogòdāvkē, DL nalogòdāvki; mn. N nalogòdāvke, G nalogòdāvkā/nalogòdāvkī žena koja što nalaže

nalòžiti

gl. svrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. nàložīm, 3. l. mn. nàložē, imp. nalòži, aor. nalòžih, prid. r. nalòžio, prid. t. nàložen uputiti komu zahtjev da se što provede [~ napad; ~ povlačenje; Sudac je naložio da se slučaj istraži.]; sin. (dati nalog) v. pod dati, narediti, zapovjediti; vidski parnjak: nalagati

nalòžiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàložīm, 3. l. mn. nàložē, imp. nalòži, aor. nalòžih, prid. r. nalòžio, prid. t. nàložen 1. prirediti kakav ogrjev i zapaliti ga [~ vatru] 2. zapaliti vatru u čemu [~ peć u sobi]

nàljepnica

im. ž. G nàljepnicē; mn. N nàljepnice, G nàljepnīcā 1. komad papira koji se lijepi na što kako bi se označilo ili ukrasilo [~ na automobilu; ~ na paketu; staviti naljepnicu na torbu]; sin. (etiketa) 2. samoljepljiva sličica

náljev

im. m. G náljeva; mn. N náljevi, G náljēvā ono što je naliveno, što je dobiveno nalijevanjem

naljútiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàljūtīm, 3. l. mn. nàljūtē, imp. naljúti, aor. naljútih, prid. r. naljútio, prid. t. nàljūćen učiniti koga ljutim, izazvati čiju ljutnju [~ roditelje]; sin. rasrditi, razljutiti • naljútiti se povr. postati ljutim; sin. raspaliti se pren. v. pod raspaliti

nama

()os. zam. D v. pod mi

nȁma

os. zam. DLI v. pod mi

nàmaći

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàmaknēm, 3. l. mn. nàmaknū, imp. namàkni, aor. namàkoh, prid. r. nàmakao, prid. t. nàmaknūt, pril. p. nàmakāvši v. namaknuti

namákānje

im. s. G namákānja držanje čega u tekućini; sin. (kvašenje), močenje; ant. sušenje

namákati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàmāčēm, 3. l. mn. nàmāčū, imp. namáči, aor. namákah, imperf. nàmākāh, prid. r. namákao, prid. t. nàmākān držati što u tekućini [~ rublje]; ant. sušiti • namákati se povr. biti dulje vrijeme u vodi; sin. (kvasiti), močiti; vidski paranjak: namočiti

namàknuti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàmaknēm, 3. l. mn. nàmaknū, imp. namàkni, aor. namàknuh, prid. r. namàknuo, prid. t. nàmaknūt 1. staviti što oko čega [~ omču oko vrata] 2. prikupiti kakve materijalne vrijednosti za što vlastitim radom ili posudbom [~ novac za životne troškove; ~ kapital za pokretanje obrta]; sin. (namaći); vidski paranjak: namicati

namámiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàmāmīm, 3. l. mn. nàmāmē, imp. namámi, aor. namámih, prid. r. namámio, prid. t. nàmāmljen 1. privući životinju mamcem [~ ribu na udicu] 2. pren. privući koga obećanjima [~ kupce]; sin. domamiti, dovabiti; sin. primamiti

namástiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàmāstīm, 3. l. mn. nàmāstē, imp. namásti, aor. namástih, prid. r. namástio, prid. t. nàmāšćen namazati mašću [~ kalup za kolač]

namátānje

im. s. G namátānja skupljanje ili oblikovanje čega motanjem; sin. namotavanje; ant. odmatanje, odmotavanje

namátati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàmātām, 3. l. mn. namátajū, imp. nàmātāj, aor. namátah, imperf. nàmātāh, prid. r. namátao, prid. t. nàmātān 1. motajući skupljati što [~ vunu] 2. skupljajući motanjem oblikovati što [~ klupko]; ant. razmatati; sin. namotavati; ant. odmatati, odmotavati; vidski paranjak: namotati

námaz

im. m. G námaza; mn. N námazi, G námāzā sloj čega koji se nanosi na podlogu [~ boje na drvu; ~ na kruhu]

nàmazati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàmažēm, 3. l. mn. nàmažū, imp. nàmaži, aor. nàmazah, prid. r. nàmazao, prid. t. nàmazān nanijeti namaz na što [~ maslac na kruh] • nàmazati (se) prijel. 1. nanijeti sloj čega na što [~ se kremom] 2. razg. v. našminkati (se)

námet

im. m. G námeta; mn. N námeti, G námētā doprinos koji se plaća državi ili vladaru

nàmetati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàmećēm, 3. l. mn. nàmećū, imp. nàmeći, aor. nàmetah, imperf. nàmetāh, prid. r. nàmetao, prid. t. nàmetān prisiljavati koga da prihvati što protiv svoje volje [~ svoju odluku] • nàmetati se povr. željeti se posebno istaknuti u kakvoj skupini prodornim ponašanjem [~ se svojim znanjem]; vidski paranjak: nametnuti

namètljiv

prid. G namètljiva; odr. namètljivī, G namètljivōg(a); ž. namètljiva, s. namètljivo; komp. nametljìvijī 1. koji se nameće, koji pretjerano nastoji oko čega [nametljiva žena] 2. koji odražava čije pretjerano nastojanje oko čega [nametljivo ponašanje]; ant. nenametljiv

namètljivōst

im. ž. G namètljivosti, I namètljivošću/namètljivosti osobina onoga koji je nametljiv ili svojstvo onoga što je nametljivo; ant. nenametljivost

námetničkī

prid. G námetničkōg(a); ž. námetničkā, s. námetničkō koji se odnosi na nametnike; sin. (parazitski)

námetnīk

im. m. G námetnīka, V námetnīče; mn. N námetnīci, G námetnīkā 1. biol. organizam koji živi u tijelu ili na tijelu domadara i iz njega djelomično ili potpuno crpe sastojke koji su mu nužni za život 2. pren. onaj koji živi na tuđi račun ili iskorištava druge; sin. (parazit)

nàmetnuti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàmetnēm, 3. l. mn. nàmetnū, imp. nàmetni, aor. nàmetnuh, prid. r. nàmetnuo, prid. t. nàmetnūt prisiliti koga da prihvati što protiv svoje volje [~ svoju odluku] • nàmetnuti se povr. posebno se isticati u kakvoj skupini prodornim ponašanjem [~ se svojim znanjem]; vidski paranjak: nametati

nàmicati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàmičēm, 3. l. mn. nàmičē, imp. nàmiči, aor. nàmicah, imperf. nàmicāh, prid. r. nàmicao, prid. t. nàmicān 1. stavljati što oko čega [~ omču oko vrata] 2. prikupljati kakve materijalne vrijednosti za što vlastitim radom ili posudbom [~ novac za životne troškove; ~ kapital za pokretanje obrta]; vidski paranjak: namaknuti

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga